|
|
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Za sve metalce darkere i ostale...
Free Site Counters
-ovo volim najviše na svijetu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Walter zauvijek!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
eto i mene nakon duuuuuugo vremena napokon sam dobila net mado pa sada mogu pisati postove kada me volja...
Ali u svakom dobrom i nešto lošeg...
ja sam se malo razboljela... pa se sada tu mado dosađujem umjesto da uživam po ovako lijepom vremenu...
Kada je vani bilo -5 ja sam bila vani na fishu i smrzavala se ko neki debil, a sada kad je toplo ja sam mado u kazni i bolesna...
Zashto u kazni?????Zato jer imam neprihvatljive ocjene i ponašanje i tako da sam sada do proljetnih praznika zatvorena ovdje da se sušim.
Evo jedne pjesme koja me uijek razveseli-Roxette-listen to your heart-
I know theres something in the wake of your smile.
I get a notion from the look in your eyes, yea.
Youve built a love but that love falls apart.
Your little piece of heaven turns too dark.
Listen to your heart
When hes calling for you.
Listen to your heart
Theres nothing else you can do.
I dont know where youre going
And I dont know why,
But listen to your heart
Before you tell him goodbye.
Sometimes you wonder if this fight is worthwhile.
The precious moments are all lost in the tide, yea.
Theyre swept away and nothing is what is seems,
The feeling of belonging to your dreams.
Lisen to your heart ...
And there are voices
That want to be heard.
So much to mention
But you cant find the words.
The scent of magic,
The beauty thats been
When love was wilder than the wind.
Listen to your heart...
YOU KNOW MY FRIEND
I'VE BEEN WALKING ON
A REALLY STRANGE PATH LATELY
I'M SO GLAD YOU WERE NOT THERE
TO SEE MY FALL, TO SEE ME PASSNING ON
MY WOUND SO DEEP
MY VEINS OPEN WIDE
LETTING FLOW MY DISTRESS
LETTING FLOW MY REQUESTS
LISTEN MY FRIEND
AS NO ONE WANTED TO HEAR I'M TELLING YOU NOW
SO WEAK WAS MY HOPE
SO COLD THE WORLD AROUND
SO STRONG THE CALLS
MY PAIN INVITED ECHOES TO MY PAIN ANGUISH
COILED IN THE GUT LIKE A STARVING WORM
FALLEN, BETWEEN...
I SLIDE DOWN THE HOLE AT THE CENTER OF MY SOUL
I'VE GIVEN UP, I'VE GIVEN UP, LARVAE ROTS
FOR I LET THE ANGEL RISE...
Boli me srce,
sramim se.
Hodam ulicom glave pognute
teško pričam
skrivam se...
ZBOG TEBE
Gadiš mi se
gadiš se i njima
zapravo dragi gadiš se svima!!!!!!
Pokušavam te izbjeći
ali teško je to napraviti,
mali si ti ćeš se lako zavući,
dok će mene gađati paradajzom i tući...
Trpim diskriminaciju zbog tebe
žao mi je dragi ne volim te,
čim ću moć prevarit ću te.
Iskreno se nadam da-ostavit ćeš me!!!
Sada me tuku zbog tebe i tvoje face ogavne
Ja dragi, ne trebam te!!!
Žao mi je ako trebaš me
srce ne boli me.
Lako ostavit ću te...
Ti si oduvijek bio samo zaliha,
za barenje izlika.
Ne ja nemam strpljenja
DO VIĐENJA
Nedostaješ srcu a hladna je noć,
tišinu prelama pokoji uzdah
i mada znam – brzo će proć’
ne dam da pobijedi strah...
Nedostaješ a dugi su dani
i željna zagrljaja strpljivo čekam,
kada mi dodješ – tu i ostani
jer sa tobom imam sve što trebam...
Nedostaješ a kilometri izmedju nas,
al svakim novim danom dalje si meni
nedostaje mi zagrljaj, nedostaje tvoj glas
kada mi dodješ, lavinu pokreni...
Skid Row-I remember you
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su u meni iskopali.
Sa sretnim vidom iz očinjih jama:
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oci zgasle na mome dlanu.
Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.
Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste koje krvnik nađe
Još gorućom mukom duplja koje zjapi-
Da bodež u vrat zabode mi slađe:
a mene dragost ove krvi uze,
i ćutio sam kaplje kao suze.
Posljednje svijetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita niža
Ivrisak, bijel još i sad u sljepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža:
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli.
O bolno svijetlo, nikad tako jako
I oštro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
vatrene suze s kojih duplje gori:
A kroz taj pakao bljeskovi su pekli;
Vriskovi drugih mučenika sjekli.
Ne znam kolko je žar bjesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu.
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oči na svo dlanu
Irekoh:Slijep sam, mila moja mati,
Kako ću sebe sada oplakati...
A silno svijetlo, ko stottine zvona
Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sjevne: Svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijetli!!!
Svijetla ptico! Svijetlo drvo!Rijeko!
Mjeseče!Svijetlo ko majčino miljeko!
Al ovu strašnu bol več nisam čeko:
Krvnik mi reče: Zgniječi svoje oči!
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči;
I više nisam ništa čuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao!!!
(Ivan Goran Kovačić)
Što je to čovjek????Čovjek je velika tajna.Ne znamo odakle dolazi niti kamo ide.
Neuhvatljiv je...poput sjene...a kuda god prođe...
za sobom ostavlja pustoš.
Opasan je...stoga nastoj da ga nikada ne sretneš.
A ako jednom naiđeš na njega i vidiš da je prekasno,da više
nema vremena za bijeg,budi hrabar i čekaj ga spreman...
ne okreći mu leđa!!!!!!!!!!!!
Gledaj ga ravno u oči,jer samo se tako možeš spasiti.To je jedini trenutak
kada je slab i kada ti neće ništa.
Kako se čovjeka može izbjeći????
Osjetit ćeš ga...
Osjetit ćeš kako ti se približava...Čovjeka prati neki poseban miris...
Miris straha,nesreće i boli.On se njime hrani.
Po tome ćeš ga mirisu prepoznati...
Svi su cudni...
previse...i oni koji su prije bili bezobrazni prema drugima sada su dobri
i nekako trpe...
dali se to zove odrastanje?????
to mi je nakako sumnjivo...
previse...
sada su i najgori neprijatelji jako dobri...PREdobri...
cajkeri trpe metalce...
pre cudno...
sada samo zadnja godina...pa valjda to ne zelimo upropastiti...al ipak...
nekak je to pomalo ljigavo...
U subotu sam gledala film Umjetna inteligencija...
to je tako tuzno...
a na kraju...nakon 2000 godina koliko je lik proveo bez onih koje poznaje su mu
rekli da ce mu vratiti jednu osobu iz njegovog vremena na 24 sata i da ga onda vise nikada nece vidjeti
to me navelo na razmišljanje...da sam je tako dugo usamljena...dali bi nekoga vratila ili...ne
jer poslje to jos jace boli zar ne...
ANNABEL LEE.
It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of ANNABEL LEE;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.
I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea:
But we loved with a love that was more than love—
I and my ANNABEL LEE;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.
And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful ANNABEL LEE;
So that her highborn kinsmen came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.
The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me—
Yes!—that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my ANNABEL LEE.
But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we—
Of many far wiser than we—
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful ANNABEL LEE.
For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful ANNABEL LEE;
And the stars never rise but I see the bright eyes
Of the beautiful ANNABEL LEE;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling, my darling, my life and my bride,
In her sepulchre there by the sea—
In her tomb by the side of the sea.
Ovo je pjesma od Edgar Alan poea cije pjesme u zadnje vrijeme citam...
a kaj se prica tice najbolja mi je Pad kuce Usherovih
PROCITAJTE OBVEZNO.........................
